Brooklyn Netsi su u noći s ponedjeljka na utorak odali počast košarkaškoj ikoni Draženu Petroviću. U retro-večeri za vrijeme utakmice protiv Chicago Bullsa, Netsi su se prisjetili Dražena i svega što je napravio za njih. Kao počasna gošća u dvorani bila je i Draženova majka, Biserka Petrović. Ona je prije utakmice na terenu dobila loptu koju su potpisali svi igrači kluba u kojem je njen sin bio i ostao legenda.

Tokom utakmice vidjeli smo i video kojim je Brooklyn odao počast hrvatskom košarkašu. Netsi su također podijelili i 10 hiljada njegovih figurica. “Noć Dražena Petrovića” na službenim kanalima obilježila je i sama NBA. Draženu je priznanje odao i legendarni Dirk Nowitzki, kojega se smatra najboljim evropskim košarkašem koji je ikada zaigrao u NBA-u.

”Svi su ga voljeli u Evropi. Bio je ikona i legenda, jedan od najboljih evropkih košarkaša ikad. Bio je takmičar, ratnik i borac”, izjavio je Dirk Nowitzki.

Sedmog juna navršile su se tužne 24 godine od odlaska košarkaške legende Dražena Petrovića. Upravo ovaj datum ostat će crnim slovima upisan u historiju basketa, ali i sporta uopšte. Zapravo te 1993. bio je to sportski dan žalosti, tragičan kraj života velikana košarke.

 

Dražen Petrović bio je proslavljeni košarkaš Jugoslavije, kasnije i Hrvatske. Kroz karijeru je postigao sve što se može postići, te u svojoj veoma kratkoj karijeri osvojio mnogo trofeja, i u historiji ostao upisan kao „Amadeus, košarkaški Mozart“. Također, Petrović je bio i predvodnik generacija koje su kanije masovno odlazile u NBA ligu. Zvali su ga i „bijeli Jordan“, što dovoljno govori o kakvom košarkašu je zapravo bila riječ.

Dražen je rođen 22. oktobra 1964. u Šibeniku, gdje je i počeo karijeru. Ipak, niko tada nije ni slutio da će taj igrač nakon jednog desetljeća ostati upisan u historiju evropske i svjetske košarke. Ovaj sport  zavolio je uz svog starijeg brata Aleksandra, kojem je sakupljao lopte, da bi kasnije i sam ostajao u dvorani vježbajući šutiranje. Upravo ta ljubav prema košarci ga je povukla da se priključi kadetima Šibenika, međutim njemu košarka nije bila hobi nego život, jer je Dražen prije škole dolazio sam u dvoranu i obavljao individualne treninge, što je radio i poslije iste. Poznato je da je bio uzoran sportista jer je na treninge dolazio prvi, a odlazio posljednji.

Već u kadetima su mu predviđali blistavu karijeru, jer je i tada pokazivao da se radi o velikom talentu, koji je u odsutnim momentima iako veoma mlad znao preuzeti svu odgovornost na sebe, pa i ako treba sam rješavati utakmicu. S mnogo uspjeha četiri godine nastupao je za matičnu Šibenku. Iako su za njega u počecima interesovanje pokazali velikani evropske košarke, Dražen je odlučio ostati u domovini, te s 19 godina odlazi u zagrebačku Cibonu, klub u kojem je već nastupao njegov stariji brat Aco. On je sa Cibonom odradio odličan posao, dva puta se penjao na sam tron Evrope, a dvije sezone je bio i najbolji igrač Starog kontinenta. 1988. godine prelazi u veliki Real Madrid, za koji je odigrao samo jednu sezonu, ali je i s tom ekipom ostvario uspjeh i ostao upisan kao legenda, jer je za tu kratku epizodu osvojio sve moguće trofeje.

„Za njega je Evropa bila mala”, napisala je svojevremeno izuzetno cijenjena španska „Marca“. Fenomenalne igra u Evropi nisu ostale nezapažene, te ga kao 25-godišnjaka u NBA dovode Portland Blazersi. Iako je Real žestoko bio protiv njegovog odlaska, te su se pozivali na ugovor španskih klubova i NBA lige, preko koje se regulišu odlasci u „obećanu zemlju“. Sami početak bio je težak, nije mogao nastupati za Portland jer je bio pokrenuo tužbu protiv Reala, koju je na kraju dobio i konačno dobio mogućnost da ostvari nastup u najjačoj košarkaškoj ligi.

U Portlandu su tada imali mnogo zvijezda u ekipi, te nisu željeli davati šansu ovom mladom hrvatskom košarkašu, međutim prelazak u New Jersey Netse samo godinu kasnije, je i apsolutna prekratnica njegove karijere. Već u prvoj sezoni je briljirao, te pokupio nekoliko individualnih nagrada. Bio je najbolji šuter svoje ekipe, dok su mu trice bile specijalnost. Nakon pet godina uveo je svoju ekipu u doigravanje, postao najbolji igrač i izabran je u treću petorku lige.

Tada je i s reprezentacijom Hrvatske odradio odličnu stvar, jer je na Olimpijadi u Barceloni stigao do srebrene medalje, u finalu su izgubili od možda i najbolje ekipe USA u historiji, koju su tada predvodili asevi poput Jordana, Birda, Johnsona, Pippena, Barkleyja i drugih.

Najveći kolektivni uspjesi ovog proslavljenog košarkaša su s bili s Jugoslavijom, s kojom ima srebro i bronzu s olimpijskih igara, bronzu i zlato na evropskim prvenstvima, te isti uspjeh na svjetskim. S ‘vukovima’ je osvojio dva naslova evropskog prvaka, Kup pobjednika kupova, jedan naslov jugoslavenskog prvaka, te tri Kupa bivše države. S Realom je osvojio španlski Kup i Kup pobjednika kupova.

Godina 1989. itekako je obilježila karijeru tragično preminulog velikana hrvatske košarke, Dražena Petrovića. Spomenute godine Petrović je u finalu Kupa pobjednika kupova uništio Snaidero Caserte s magičnih 62 poena, a zatim je u dresu Jugoslavije postao prvak Europe i što je najbitnije najbolji igrač Europe. Nakon što je pokorio “Stari kontinent”, Petrović je bio spreman za nove izazove. U tom periodu američki “stručnjaci” govorili su kako niti jedan igrač iz Europe ne može uspjeti u NBA-u. Nedugo nakon Petrovićeve smrti, Danny Ainge, njegov suigrač iz Portlanda, najbolje je opisao kakav je Dražen bio igrač.

“Nikada u svom životu nisam vidio osobu koja je više od Dražena htjela uspjeti u NBA ligi. Kao da se uvijek htio dokazati nekome. Uvijek je pričao o tome kako mu je cilj biti najbolji u NBA ligi, zaigrati u All-Star ekipi i vratiti se u Europu, gdje je htio završiti karijeru. Htio je dokazati da je jedan od najboljih na svijetu. Košarka je bila njegov život”, rekao je Ainge u intervjuu za „Chicago Tribune“ 1993. godine.

“Petrović je osjećao da nije upao u All-Star tim zbog svoje nacionalnosti i moram se složiti s time”, rekao je za kraj.

Petrović je ubrzo spakirao stvari i potpisao za Portland Trail Blazerse. “Šta sam još mogao osvojiti u Evropi? Ona mi ništa nije mogla ponuditi. Svaka večer je bila ista, bio sam prvak i osvojio sam toliko trofeja. Jednostavno, izazov koji mi se nudi u Portlandu nisam smio propustiti. Ne znam šta me čeka tamo, ali nadam se da ću dobiti dovoljno minuta”, izjavio je Petrović, kojeg tadašnji trener Portlanda, Rick Adelman, nije previše doživljavao. Dražen je u svojoj premijernoj sezoni na američkom tlu odigrao sveukupno 77 minuta s učinkom od 7.6 koševa po utakmici.

“Osjećam se sjajno. Sjedim na klupi i niko me ništa ne pita. Tu i tamo odigram nešto i ubacim koji poen, ali sve u svemu mogu reći da sam najskuplji navijač u NBA ligi. Sjedim svake večeri i zaradim milion, a ako je Adelman dobre volje i ako je rezultat dobar, onda dobijem i više dolara u tih pet minuta koliko odigram”, ironičan je tada bio Petrović, kojem je ubrzo prekipjelo.

“Adelman je bio svjestan mojih sposobnosti, ali nikada mi nije znao objasniti zašto ne igram. Nikad u karijeri nisam sjedio na klupi, neću ni u Portlandu”, poručio je Petrović čelnicima kluba, koji su ga na kraju pustili da potpiše za New Jersey Netse.

“Niko me neće zaustaviti”, izjavio je Petrović nakon što se oslobodio okova Portlanda. I, zaista, početkom 1991. godine svojoj u prvoj sezoni u dresu Netsa, Petrović je Amerikancima pokazao o kakvom je igraču riječ. Sezonu u Netsima završio je s učinkom od 12.6 poena po utakmici. U prvoj pravoj sezoni i s pravom minutažom, Dražen je polako dostizao svoj evropski učinak. Naime, sezonu 1991./1992. završio je s učinkom od 20.6 poena po utakmici, a američki mediji prozvali su ga – Petro. Osim toga, Petrović je zaradio i prva priznanja – nominacija za najnaprednijeg igrača u NBA ligi, a s postotkom šuta od 51 posto, dodijeljena mu je titula najboljeg šutera u NBA ligi. Godine 1993. Petrović je postao apsolutni vladar Netsa. Dugo će ga pamtiti navijači Houstona, protiv čije je ekipe ubacio 44 koša, a svoju zadnju sezonu u Netsima završio je sa učinkom od 22.3 koša po utakmici i postotkom šuta od 51.8 posto s kojim je pregazio i slavnog Jordana.

U najboljoj sezoni karijere, Petrović je izabran u treću postavu NBA lige, ali zauvijek će ostati sramotna činjenica da te 1993. godine nije bio pozvan na All-star utakmicu, iako je sezonu završio kao jedan od najboljih.

“U ovom poslu ništa nije slučajno. Ako me sada nisu izabrali, kad će? Pozvali su me da dođem šutirati trice, rekao sam im ‘ne, hvala’. Meni je mjesto na terenu”, poručio im je Dražen.

„Amadeus, košarkaški Mozart“ nas je napustio u 29. godini svog života, kada je tog kobnog 7. juna na autoputu pored Ingolstata doživio saobraćajnu nesreću, te zauvijek napustio ovaj surovi svijet. S njim je u automobilu bila njegova djevojka, njemačka manekenka mađarskog porijekla Klara Szalantzy, koja je i upravljala vozilom, a u automobilu se nalazila i turska košarkašica Hilal Edebal. Draženova porodica mnogo je ljuta na Klaru, jer nikada nije progovorila o ovom događanju, te nikada nije uputila izvinjenje zbog istog, a nekoliko godina nakon njegove smrti se udala za poznatog fudbalera Olivera Birhoffa.

Oko 17.30 sati toga dana, golf se punom brzinom zabio u kamion-tegljač, a Dražen, koji je sjedio kao suvozač, na mjestu je poginuo. Zašto je to moralo biti tako i zašto nije sjeo s ostalim igračima na avion, nikada nećemo sa sigurnošću znati…

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here